Манастир Св. Ђорђа

Манастир Св. Ђорђа
МЕЛНИЦА

ПОСЕБНЕ СТРАНИЦЕ | Вести са Алтернативних извора

петак, 16. октобар 2009.

Krepoljin, gljive...


Dani gljiva i bilja Homolja

Nikica Petrović, predsednik ekološkog društva naglašava da manifestacija pored ekološkog i turističkog ima i naučno - istraživački karakter. Pronađene su i gljive poput vrganja - Kserokomusa i Pizolitus, čija su staništa veoma daleko
Autor: I. Apostolović


Iza nepregledne ravnice Stiga i Mlave otvaraju se teška kamena vrata, ulaz u veličanstvenu Gornjačku klisuru.
Vukan i Ježevac uzdižu se svojim vrhovima da sakriju neviđenu lepotu. Duboko u stenama usekla je svoj put homoljska zelenooka lepotica Mlava. A svoje utočište među ovim prirodnim lepotama, našla i varošica Krepoljin. Svojim živopisnom okruženjem mami ljubitelje prirode, planinare, speleologe, pesnike da dođu, uživaju istražuju i pamte.
Ove godine, Ekološko društvo „Studenac“ iz Krepoljina, koje je ušlo u drugu deceniju postojanja, a osnovano je 1997. godine, organizovalo je petu manifestaciju „Dani gljiva i bilja Homolja“. Veliko bogatstvo koje netaknuta priroda Homolja nesebično nudi oduvek je mamilo mnoge istraživače, ljubitelje prirode da posete ovaj kraj i upoznaju najrazličitije vrste gljiva i samoniklog jestivog bilja. Prva okupljanja bila su manjeg obima, uglavnom stručnjaka, mikologa i botaničara koji su uključivali zaljubljenike i naročito decu. Interesovanje je raslo, obogaćivali su se sadržaji i sve se pretvorilo u čitavu manifestaciju - festival gljiva.
Tako je ove godine organizovana, sada već tradicionalna, manifestacija „Dani gljiva i bilja Homolja“. Na izložbi koja je, pre svega, imala edukativni karakter, moglo se videti preko 60 vrsta gljiva i na desetine vrsta raznog bilja. Iako 60 vrsta nije mali broj, prethodnik godina bilo je i više, čak 150, ali je zbog suše ove godine taj broj umanjen.
Nikica Petrović, predsednik ekološkog društva, kaže je ove godine zbog suša broj pronađenih vrsta manji, ali da su i ovim brojem prezadovoljni. Ovo je naša najznačaja manifestacija, na koju dolazi veliki broj gostiju iz različuitih krajeva.
- Pored svog ekološkog i turističkog, ova manifestacija ima i naučno - istraživački karakter, a u prilog tome govori da su ovde pronađene i gljive poput parazitskog vrganja - Kserokomusa i Pizolitus, čija staništa su veoma daleko.
Ono što je specifično za ovu izložbu republičkog ranga, jeste da su se organizatori opredelili, da na njoj budu izlagane samo vrste tipične ze Homolje.
Posle otvaranja izložbe i bogatog pograma, gosti su mogli da uživaju u najfinijim specijalitetima spravljenih od gljiva. Ako ste ove godine propustili da pogledate i probate najlepše gljive Homolja, navratite sledeće u varošicu Krepoljin, a ako ne volite gljive, ipak dođite, očaraće vaz božanstvena priroda ovog kraja.
Pronašao i beli tartuf
Šesdesetdvogodišnji Milorad Antić već pola veka bere pečurke. Nadaleko je poznat po svom iskustvu u bogatim nalazima, a neretko Milorad pronalazi i veoma retke pečurke.
- Pre desetak godina, sasvim slučajno sam pronašao beli tartuf, težak 150 grama. Takodje, prošle godine, pronašao sam i beli vrganj, jedini koji je pronađen na ovim terenima, kaže Milorad.
Od branja pečurki može se dobro i zaraditi, a Milorad dodaje da je prošle godine, za samo mesec dana zaradio oko 300 hiljada dinara.
Sve su jestive, ali neke samo jednom u životu
U svetu postoji veliki broj vrsta gliva, između 10 i 15 hiljada, tačan broj nije poznat, a na našim prostorima gravitira oko 700 vrsta.
Srđan Kojičin, član Mikološkog društva Srbije kaže je opšte poznato da ima jestivih i otrovnih gljiva.
- Mi mnogo više volimo da pričamo o otrovnim gljivama, da bi ljudi koji žele da upoznaju gljive, koji su početnici, upoznavanjem otrovnih, mnogo lepše i bezbednije brali gljive koje su jestive. Jedna od najopasnijih otrovnih gljiva je Amanita Faulides - Zelena pupavka. Početkom jula bilo je pet smrtnih slučajeva na VMA, upravo zbog zamene, i nedovoljne edukacije. Kod branja gljiva na prvom mestu je priprema, izlazak na teren sa dobrim vodičima i dobra literatura.
Najbolji period za branje gljiva jeste rano izjutra, kada je tlo vlažno i nema suviše toplote koja utiče na razvoj bakterija. Meseci u kojima se gljive najviše javljaju jesu jun, jul i avgust, kada su propraćeni obilnim kišama.

Objavljeno u Danas-u, Braničevo, 08/10/2009 20:35

субота, 1. август 2009.

Примери (1) Вино је на трпезу доносила из подрума Мујероса Дуња. Црпла је вино из буради помоћу дудука

Овогодишњи берач малина из Трешњевице, на слици, велики раденик и песник Мирослав (фотографија пријатеља)


....Мало је било у читавом насељу таквих тараба покривених лимом, ни три-четири. Лим је блештао на сунцу, као стакло, вода или лед. Блештао је кров цркве (покривен лимом), дуга ограда Животе Живка Тасиног, ограда око најпространијег дворишта у месту - предратног милионера и велепоседника Газда Драге. И блештало је на гробљу, на гробницама газдашких фамилија, од кованог железа, покривеног лимом, крај којег га је ујак водио, кад су ишли да обилазе винограде, пре свега Калем у Рудинама. Или крањку у Голастрани, виноград окачен на једној стрмини, као ластавичје гнездо. Обрано грожђе одатле су износили у корпама батарама на врх Нерезина, а из пуних кола у заранке већ је цурело вино, густо и црно као крв. На лес пун грожђа слетали су ројеви пчела, оса и стршљенова. Кад су га водили на бербу грожђа у Милатковац, видео је да и у школском дворишту блешти лим на бунару баштенском, али и у великој авлији газда Боре Живковог. И његово двориште било је оперважено лименим блесковима. Остале ограде у месту беху од прошја, поцрнелог од киша, а поједине градине беху ограђене трњем (као забрани). Најбоље винограде и најбоља вина у месту имао је Божур Мујеросин.


Вино је на трпезу доносила из подрума Мујероса Дуња. Црпла је вино из буради помоћу дудука. Тај подрум, испод гостинске собе, простран, понекада се претварао у мало језеро. Због тога су бурад, бачве и каце подизали на ногаре више од два метра. Понекад, с пролећа, у време великих припрема за Цвети и славу Свети Лазар, морало се чамцем до шајтова буради! Тај подрум имао је настсрешницу од бетона, подигнуту пре него што је Вилогорски рожен, на којој је прабаба Мујероса Дуња сушила семе бундева, које су замењивали за укусно уље, као и семе сунцокрета. Волео је да гледа како данима туку штаповима колаче сунцокрета и истресају семе, које затим његове бабе веју на ветру на анеком од узвишења иза градине, као и семе од конопље, које га је описало својим отужним јаким мирисом - индијске конопље. Градина беше пратктично велика њива на крају села, коју су оградили, и на њој подигли нову шталу, свињце, оборе за овце и велике шупе за пољопривредне алатке. Тамо су се временом преселиле ласте и савиле бројна гнезда...


итд.


Мирослав Лукић: У ДРУШТВУ ПУСТИЊСКИХ ЛИСИЦА, Београд: Народна књига-Алфа, 2005. - 326 стр. стр. 182 - 183

Књижаре "ЗАВЕТИНА". Раде даноноћно. Најагилнија: Књижара "БОБОК"